Glasnik

glasnikOvdje možete pogledati tjedni glasnik Župe Krista Kralja u Čitluku.

 FSR

fsr naslovnaFranjevački svjetovni red ustanovljen je u nadahnuću i po djelovanju svetoga Franje Asiškoga.

FRAMA

tauFRAMA je kratica za zajednicu mladih koje nazivamo Franjevačka mladež.

STO GODINA ŽUPE KRISTA KRALJA U ČITLUKU (FOTO: SLIKE NOVE ŽUPNE CRKVE)

Kreirano: Nedjelja, 18 Studeni 2018 Objavljeno: Nedjelja, 18 Studeni 2018

Kratki povijesni prikaz župe Krista Kralja u Čitluku

1Župa Čitluk osnovana je točno prije sto godina: 1918. godine, a skupa s njome i još dvije broćanske župe: Blizanci (danas Gradina) i Dobro Selo (danas Tepčići ili Ploče). Nastale su od drevne župe Brotnjo, koja je svoje sjedište još od 1756. imala u Gradnićima. Od te je drevne broćanske župe, koja je obuhvaćala prostor današnje općine Čitluk, ali i Čapljina do Neretve te kruševska sela, najprije odcijepljena župa Gabela 1854., potom Čerin 1864. i Međugorje 1892., no župa je i nakon tih podjela ostala prevelika i nezgodna za služenje, pa je 1918. uslijedila „trostruka“ podjela, to jest nastanak triju novih župa. Istodobno je te 1918. dokinuta župa Gradnići, a sva su prava te drevne župe prenesena na novu župu Čitluk. Dakako, Čitluk je kao novo sjedište izabran zbog prometne važnosti, kao i zbog sve većeg broja stanovnika u tome novom centru Brotnja, koji će uistinu u posljednjih 50-60 godina postati ne samo centar Brotnja, nego i pravi gradić i središte općine koja obuhvaća čitavo Brotnjo.

 

Zbog pobune župljana iz sela Gradnići i Paoča ipak je samo dvije godine po dokidanju župa Gradnići ponovno uspostavljena 1920. s vlastitim župnikom. Takvo je stanje do danas. Tako je od 1920. župa Čitluk u današnjim granicama, s tim da se 1960. župi priključilo jedanaest obitelji iz broćanskoga dijela Cerna, koje su do tada pripadale župi Čerin. Tako župa danas ima vrlo čudan oblik, jer je neobično izdužena, od Cerna do Garišta, do granice sa Sretnicama.

U početku nije bilo jasno koje su granice novih župa niti gdje će biti sjedište nove župe Čitluk. Bilo je prijedloga da sjedište nove župe bude u Krehinu Gracu, da zapravo Čitluk i današnja župa Gradina budu samo jedna župa, dakle velika župa, jer se planirala izgradnja samostana u Brotnju. Nakon puno pregovora, slaganja i neslaganja, među franjevcima i među narodom, ipak su na kraju otpale Starčine, kao najidealnija lokacija za novi samostan i sjedište nove župe, jer su se tome oštro usprotivili Gračani, zato što je bila riječ o plodnoj zemlji i pašnjacima. Tako je propala ideja o velikoj samostanskoj župi i preostao je lokalitet Ovojci, gdje je i počela izgradnja prve župne kuće, a kasnije i franjevačke rezidencije, s konačnom nakanom izgradnje samostana.

Prvi župnik fra Paško Martinac ostao je stanovati u Gradnićima i nakon osnutka nove župe Čitluk 1918. i dokidanja župe Gradnići jer u Čitluku nije imao gdje stanovati. U prvo su vrijeme s njim stanovala i druga dvojica župnika novih župa: Dobroga Sela i Bliznaca fra Bono Andačić i fra Toma Zubac. Oni su uskoro nakon podjele inventara u lipnju 1918. krenuli na svoja odredišta, makar ni sami nisu imali župnih kuća; u prvo vrijeme stanovali su kod svojih župljana. Crkveni je inventar podijeljen na tri jednaka dijela, a kućni na četiri dijela: dva su pripala „novoj residenciji Čitluk“, kao i „sva nepokretnina“, a  po jedan su dobili Dobro Selo i Blizanci.

Fra Paško se početkom ožujka 1920. konačno odselio u Čitluk i nastanio kod svoga župljanina Grle Ćorića na Hrlonji te započeo s izgradnjom župnoga stana. Imao je velikih problema s prijevozom inventara iz Gradnića, jer su se protiv toga pobunili Gradnićani. Još prije nego je preselio iz Gradnića u Čitluk fra Paško je započeo s izgradnjom prvoga župnog stana na Ovojcima. Prevoženje kamena započelo je 1919. godine. U vlastitu je kuću uselio u listopadu 1920. godine. Ta je kuća kasnije pretvorena u kapelu. Poznata je i po tome što je upravo u njoj 3. veljače 1922. preminuo fra Didak Buntić. Danas tu kapelicu obnavlja fra Kornelije Kordić u izvornome obliku.

Ipak je ta kućica bila samo privremeno boravište: spremao se kudikamo veći zahvat. Tako je fra Paško već 1923. započeo s izgradnjom franjevačke rezidencije u neposrednoj blizini kapele. To je trebalo biti samo jedno krilo budućega samostana. Zgrada je građena u najvećoj mjeri prinosima koje je iz Amerike slao hercegovački franjevac Bono Andačić, a dijelom je novac darovala i franjevačka provincija, kao i fra Paško koji je „otkidao od usta“. Pomogli su dakako i župljani, ali više radom nego novcem, jer su bili vrlo siromašni. Prigodom proslave 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskome polju (925. – 1925.) fra Paško je dao prenijeti veliki i lijepi stećak s nekropole Podadvor: nakon što je na njemu ispisan prigodni natpis, stećak je ugrađen u zid rezidencije. Zgrada je pokrivena 1928., a u nju su franjevci uselili 1929. godine. Iste je godine svečano blagoslovljen i otvoren pod imenom „Dom Krista Kralja“. Do tada su troškovi iznosili oko 1,2 mil. dinara, a bilo je potrebno još oko 800.000 dinara za potpuno dovršenje. Kuću je potpuno dovršio fra Paškin nasljednik fra Bernardin Smoljan 1936. godine. Po zauzeću Čitluka 1944. godine partizanske su vlasti najveći dio kuće oduzele od franjevaca: tu je smještena osnovna škola. Zbog toga su franjevci 1963. prodali čitavu zgradu i uskoro iselili i iz onoga dijela koji im je bio preostao te 1965. uselili u novu župnu kuću, u kojoj borave do danas, na lokalitetu Oskoruša, gdje su imali vinograd. U bivšoj zgradi rezidencije do danas je smještena glazbena škola, a donedavno i dječji vrtić i neke učionice srednje škole u Čitluku.

Fra Paško je bio započeo i s izgradnjom crkve u blizini rezidencije. Iako su pripreme otpočele još 1930., s kopanjem temelja počelo se tek 1935. godine. Plan crkve izradio je ing. Ante Bonachi iz Splita. Ta crkva nikada nije dovršena, štoviše tek su joj bili izliveni temelji, i onda je sve stalo. Izgradnju je zabranio i provincijal jer se fra Paško nije držao propisa za izgradnju temelja pa je postojala velika mogućnost da se crkva, nakon što bude izgrađena, uruši. K tomu, bila je i prevelika za čitlučku župu, a da o skupoći i ne govorimo. Nakon fra Paškina odlaska iz župe gradnja je potpuno stala, a kasnije su teški rat i još teže poraće onemogućili bilo kakvu gradnju. Od crkve do danas nisu ostali vidljivi čak ni temelji.

Župnik fra Darinko Brkić odlučio je prodati Općini Čitluk čitavo fratarsko imanje na Ovojcima, kao i rezidenciju, te započeti s izgradnjom crkvenih objekata na posve drugome mjestu, u vinogradu Oskoruša, gdje se nalaze i danas. Odluka je provedena u djelo, makar se veliki broj franjevaca pobunio protiv takva rješenja. Zemljište i zgrada prodani su Općini 1963. godine uz uvjet da se istodobno dobiju sve potrebne dopusnice za izgradnju na drugome mjestu. Već je iste godine uređena mala kućica za radnike (danas kuća za časne sestre, dakako u međuvremenu dograđena i potpuno preuređena), a 1964. započela je izgradnja župne kuće, u koju su franjevci uselili 1965. godine. Kuća za časne sestre dignuta je na kat i iznova pokrivena i uređena 1967., a već u siječnju 1968. u nju su uselile časne sestre. Župna kuća proširena je 1976. zalaganjem i mudrošću župnika fra Gabrijela Mioča: dobila je veliku dvoranu za vjeronauk i ostale potrebe, a iznad toliko potreban prostor za stanovanje franjevaca. Kasnije je dakako unutra preuređivana i dotjerivana za ugodno stanovanje.

Čitluk još uvijek nije imao crkvu. Mise su služene ili u mjesnome groblju ili običnim danima i za loša vremena u malenoj kapeli, prvoj župnoj kući na Ovojcima. Temeljni kamen nove crkve blagoslovljen je krajem travnja 1964., a crkva je za službu Božju bila dovršena već krajem listopada 1965., kad je obavljen i svečani blagoslov. Pred Božić iste godine franjevci su napustili staru rezidenciju i u svečanome mimohodu preselili u novu župnu kuću i crkvu. Radovi na crkvi nastavljeni su sljedeće godine: zvonik je bio dovršen pred Božić 1966. godine. Kasnije je zvonik obložen ukrasnim kamenom „bihacitom“ (1974.). Crkva je potpuno unutra uređena 1969. i 1970. godine: postavljeni su prozori, crkva je iznutra ožbukana, uređeni stupovi, preuređen je prezbiterij te je crkva ukusno obojena. Postavljen je kameni pod u crkvi, kao i kameni oltar. Naručene su i postavljene klupe. Iskopan je veliki kanal oko crkve i postavljen gromobran. Sredinom 1981. postavljen je novi, bakreni, krov na crkvu. Kasnije je uslijedilo uređenje dvorišta. Pa ipak danas je ta crkva i mala i neugledna za župu koja je u međuvremenu dvostruka narasla, a u posljednjih trideset godina na njoj gotovo da i nije bilo nikakvih zahvata, čak ni onih nužnih. Tek je u novije vrijeme župnik fra Miro Šego uveo novu rasvjetu i postavio novi lijepi kameni ambon i tabernakul u crkvu (2010.) te nakon toga uveo centralno grijanje u crkvu.

Župa već odavno treba novu, neusporedivo veću i dakako ljepšu crkvu. Uz Božju pomoć i pod vodstvom župnika fra Mire Šege, koji je nedavno izgradio prekrasnu filijalnu crkvu na Služnju, te uz pomoć pobožnih vjernika i brojnih prijatelja po svijetu, nema sumnje da će se sve to ostvariti upravo ovom crkvom čija izgradnja započinje krajem 2018. godine – upravo u prigodi 100. obljetnice utemeljenja župe Čitluk! Bilo sretno i blagoslovljeno!

Fra Robert Jolić

6

1

3

4

5

7

Hitovi: 150